Frizijski konj

Frizijski konj (također frizijac) je pasmina konja koja potječe iz Frizije, u Nizozemskoj. Iako izgled  ove pasmine podsjeća na hladnokrvnog konja, Frizijci su graciozni i okretni za svoju veličinu. Vjeruje se da su tijekom srednjeg vijeka preci frizijskih konja bili vrlo traženi kao ratni konji diljem kontinentalne Europe. Kroz rani srednji vijek i visoki srednji vijek njihova veličina im je omogućila da nose viteza u oklopu. Iako je pasmina gotovo izumrla u više navrata, suvremeni frizijski konj raste u broju i popularnosti, koji se koristi i za zaprege i pod sedlom. Nedavno je pasmina uvedena u područje dresure. Frizijska pasmina se najčešće prepoznaje po crnoj boji dlake, međutim, boja sama po sebi nije jedina prepoznatljiva karakteristika; Frizijci su povremeno kestenasti jer neke krvne loze nose “crveni” (‘e”) gen. Frizijci rijetko imaju bijele oznake bilo koje vrste; većina registara dopušta samo malu zvijezdu na čelu za registraciju čistokrvnih. Frizijci u prosjeku imaju oko 160 cm, iako može varirati od 147 do 173 cm u grebenu. Pasmina ima snažnu cjelokupnu konformaciju i dobru strukturu kostiju, s onim što se ponekad naziva “baroknim” tipom tijela Frizijci imaju duge, zasvođene vratove i dobro isklesane, kratko -ušne, “španjolske” glave. Imaju snažna, nagnuta ramena, kompaktna, mišićava tijela sa snažnim, nagnutim stražnjim dijelom i nisko postavljenim repom. Njihovi udovi su relativno kratki i snažni. Frizijski konj također ima dugu i gustu grivu i rep, često valovit, svilenkasta dlaka na potkoljenicama – namjerno ostavljena nepodšišana. Pasmina je poznata po žustrom kasu s visokim koracima. Frizijac se smatra voljnim, aktivnim i energičnim, ali i nježan i poslušan.

The Friesian (also Frizian) is a horse breed originating in Friesland, in the Netherlands. Although the conformation of the breed resembles that of a light draught horse, Friesians are graceful and nimble for their size. It is believed that during the Middle Ages, ancestors of Friesian horses were in great demand as war horses throughout continental Europe. Through the Early Middle Ages and High Middle Ages, their size enabled them to carry a knight in armour. Though the breed nearly became extinct on more than one occasion, the modern day Friesian horse is growing in numbers and popularity, used both in harness and under saddle. Most recently, the breed is being introduced to the field of dressage. The Friesian breed is most often recognised by its black coat colour, however, colour alone is not the only distinguishing characteristic; Friesians are occasionally chestnut as some bloodlines do carry the “red” (‘e”) gene. Friesians rarely have white markings of any kind; most registries allow only a small star on the forehead for purebred registration. The Friesian stands on average about 160 cm, although it may vary from 147 to 173 cm at the withers. The breed has powerful overall conformation and good bone structure, with what is sometimes called a “Baroque” body type. Friesians have long, arched necks and well-chiseled, short-eared, “Spanish-type” heads. They have powerful, sloping shoulders, compact, muscular bodies with strong, sloping hindquarters and low-set tails. Their limbs are comparatively short and strong. A Friesian horse also has a long, thick mane and tail, often wavy, silky hair on the lower legs—deliberately left untrimmed. The breed is known for a brisk, high-stepping trot. The Friesian is considered willing, active, and energetic, but also gentle and docile.